Karahasan o Karadžiću
Karahasan, Dževad - intervju za Frankfurter Allgemeine Zeitung, 23. 07. 2008
Bosanski musliman Dževad Karahasan pobjegao je 1993 iz opkoljenog Sarajeva, u kojem danas ponovo živi. On zagovara izdiferenciran odnos prema povijesti – i prema srpskom vođi Radovanu Karadžiću.
U ratu ste izgubili članove porodice, stan i biblioteku, za šta je, među ostalima, odgovoran i Radovan Karadžić. Kako ste reagirali na vijest o njegovom hapšenju?
Sjedio sam u pola dvanaest navečer sa svojom suprugom Draganom pored radija kad je stigla vijest o hapšenju. Samo smo se zgledali. Osjetio sam na par trenutaka veliko olakšanje, gotovo radost. Ali samo na par sekundi. Onda sam se sjetio da su mrtvi mrtvi a protjerani i dalje protjerani, da danas gotovo svi koje poznajem žele napustiti Bosnu – dakle, da se ljudska pravda teško može ponovo uspostaviti. I tu me je obuzela golema tuga.
Zbog čega su ga, po vašem mišljenju, tek sada otkrili?
Veoma važno pitanje. Prije nekoliko dana bivši uposlenik CIA-e, Steven E. Meyer, sada profesor na National Defense University u Washingtonu dao je intervju „Nezavisnim novinama“ u Banja Luci. U njemu on tvrdi da je Bosna neprirodna tvorevina. Zbog čega jedan washingotnski profesor daje intervju s takvim tezama jednoj lokalnoj novini? Ostavimo sada po strani činjenicu da jedan bivši zvaničnik CIA-e vjeruje da je država prirodna pojava, ostavimo po strani činjenicu da su sve države neprirodne, jer su izraz ljudske kulture i civilizacije, pa i činjenicu da Bosna postoji već stoljećima, i da je čak uživala duge periode mira; ja, dakle pretpostavljam, da bi ovaj zastanak mogao upućivati na određeni proces, te da je hapšenje povezano s tim procesom.
To zvuči kao teorija zavjere.
Gospoda koja od 1993 vedre i oblače nad nama su u svakom trenutku znala gdje se Karadžić nalazi, ja u to ni najmanje ne sumnjam. Sad su ga uhapsili, kako bi pažnju javnosti skrenuli s drugih dešavanja, primjerice konačne privatizacije ekonomije ili konačne podjele Bosne. Taj čovjek je ustvrdio da Srbi ni u kom slučaju ne žele ostati u Bosni – otkud on to zna?
Je li to sad iz Vas govori „Bivši profesionalni Jugosloven“, kako Vas je nazvao Peter Handke?
Ja jesam bivši Jugosloven, čak sam i jugonostalgičar (smijeh), ali ne profesionalni. Ljuti me što se Handke kao pisac tako slijepo predao jednoj ideologiji. Uzgred, on je od bivše Jugoslavije puno više profitirao nego ja.
Karadžić je pod lažnim imenom radio u liječničkoj ordinaciji. Teško se može zamisliti da bi se neko liječio kod doktora Dabića.
Radovan Karadžić je dugi niz godina bio liječnik, i to ne loš liječnik, kako su mi potvrdili mnogi poznanici. Ja ga pomalo poznajem i lično. Vjerujem da on nije bio zlonamjeran karakterom. Imao je tu nesreću da u trenucima dubokog povijesnog previranja sebi na leđa natovari pretežak teret. Vjerujem da bi malo ko na njegovom mjestu bio kadar u tom vremenu ponijeti se značajno drukčije.
Iz usta jedne žrtve koja je morala pobjeći iz Sarajeva, to zvuči prilično pomirljivo.
Za mene je jedna stvar ključna: vrlo je važno Karadžića izvesti pred sud. Ja čvrsto vjerujem u moć izgovorene i pisane riječi. Stoga je po meni sjajna stvar što se svi ti zločini zapisuju i protokoliraju. Ali ne smijemo se odati oduševljenju i pomisliti da će ovaj proces bilo šta izgladiti. Također se ne bi trebala poricati mrvica dobrote u ovom ili bilo kojem drugom čovjeku. Pojednostavljivanje stvari je uvijek pogrešno.
Vidite li Vi paralelu između Karadžića pjesnika i Hitlera – nadobudnog umjetnika koji nije mogao prodrijeti u umjetničke kružoke pa je odlučio postati političar?
Ta slika nije odgovarajuća. U tom kontekstu moram spomenuti jednu anegdotu: u decembru 1991 raspravljalo se u bosanskom Parlamentu o referendumu za nezavisnost. Nakon sati i sati debate, Karadžić je, skoro očajan, molio da se od referenduma odustane. I dan danas mi u ušima odzvanja njegov plačan glas, preklinjući ton kojim je upozoravao da bi jedna takva odluka mogla uništiti bosanski narod. Nakon njegovog hapšenja ponovo mi je pao na pamet taj prizor. Neko ko planira genocid ne govori takve stvari, ne govori tim tonom. Karadžića je povijest u slijepom bijesu pregazila i zatrpala. Nisam za to da ga se sad stilizira i prikazuje kao monstruma.
Ima li on – ovo pitam pomalo cinično – potencijala za književni lik?
Ako ima, ja bih ga predstavio kao žrtvu povijesti. Ali u čisto emocionalnom smislu, ja nisam u poziciji za tako nešto. No, povijest je puna takvih ljudi. Karadžić je izmanipuliran od strane onih koji su stajali iza njega, a koji i danas neometano uživaju moć. Uprkos tome, moramo se nadati pravdi, potpuno svjesni da ona ne postoji.
Razgovor vodio Hannes Hintermeier.
Odgovor s citatom
Poruka od E_Theodore_C_1924
